Prijava
hr-HRen-US
Zatvori Otvori

CARICA AELIA GALLA PLACIDIA

(oko 390.; - 27. XI. 450. godine)

Bila je kćerka rimskoga cara Teodozija I. Velikog. Alarihovi Vizigoti zarobili su je prilikom pljačke Rima 410. i odveli kao taoca. Udala se 1. siječnja 414. za Alarihova nasljednika Ataulfa u Narboni u južnoj Galiji. Sin kojega je rodila umro je u prvoj godini i bio pokopan u Barceloni.

Nakon atentata na Ataulfa, početkom 416. bijaše vraćena u Ravenu, u zamjenu za 600.000 mjera žita. Tu se u siječnju 417. udala za vojskovođu Konstancija kojemu je rodila kćerku Justu Gratu Honoriju i sina Placidija Valentinijana (419).

Njen polubrat Honorije, Zapadnorimski car, proglasio je 421. Konstancija za savladara, dok je Placidija dobila titulu auguste. No iste godine Konstancije umre, a kad su odnosi s bratom, kao i čitava situacija u Raveni postali opasni, Gala s djecom u rano proljeće 423. pobježe u Konstantinopol k nećaku Teodoziju II.

No, u ljeto iste godine umre Honorije, a u Rimu zacare Ivana, koji dotad bijaše primicerius notariorum (prvi na listi u tijelu notara). Teodozije stane iza prava svog malodobnog rođaka Valentinijana, koji u jesen 424. bude u Solunu proglašen za cezara. Odatle u rano proljeće sljedeće godine isploviti bizantska flota s trupama pod komandom Alana Ardaburija.

Brodovi koji su prevozili Placidiju i njenu djecu dožive brodolom negdje na dalmatinskim obalama. U zahvalu za spas koji su doživjeli, Gala se zavjetovala da će podići crkvu posvećenu Ivanu Evanđelisti, koju je kasnije zaista s kćerkom i sagradila. I dok se vojska grupirala u Saloni prije marša na Italiju, kao u više sličnih kriza tijekom 5. i 6. st., jer je odatle bilo najlakše pripremati intervencije u jadranskom bazenu, Gala se s djecom smjestila u nekadašnjoj Dioklecijanovoj palači i čekala razvoj događaja u Raveni.

No već sredinom ljeta promulgira neke konstitucije u ime Teodozija augusta i Valentinijana cezara - iz Akvileje.

U jesen 425. uzurpator Ivan bude uhićen i smaknut. Već 23. X. iste godine šestogodišnji Galin sin proglašen je za cara, kao Valentinijan III, dok je samo godinu starija Honorija postala augusta. Majka je preuzela tijekom ulogu regentkinje.

Galla je s djecom u Splitu provela, dakle, nekoliko proljetnih mjeseci 425. godine. Grob nekog dostojanstvenika iz njene svite (s dragocjenim prilozima koji su danas izloženi u Arheološkom muzeju) koji je bio postavljen pred pragom kripte Malog hrama Dioklecijanove palače, kao i izuzetno elokventni natpis koji spominje jednu dvorsku damu iz Gallinog kruga, na sarkofagu pronađenom u bazilici sv. Eufemije pred Zlatnim vratima, govore da je prolazak carske obitelji u Splitu ostavio duboka traga.

Dapače, po svemu sudeći, za Galu možemo vezati i konverziju Malog hrama (najčešće ga zovemo Jupitrovim) u kršćansku crkvu posvećenu sv. Ivanu, koja će u ranom srednjem vijeku postati krstionica splitske katedrale. Možemo je, dakle, ubrojiti u brojne izvršene zavjete – (poput obnove crkve Svetog groba u Jeruzalamu i bazilike San Paolo fuori le mura u Rimu, te gradnji crkava u Raveni) – koje ostavila ta princeza duga lica, zagasitih očiju, u kojoj je bilo i rimske i ilirske, hispanske i gotske krvi.